Sasvim neobična srijeda...

Dok su Lulaći i dalje razulareno slavili prvu prvoligašku pobjedu u povijesti, Vaučeri su se vrijedno spremali za predstojeću utakmicu i vjerovali (vjerojatno samo oni) da mogu ponoviti igru kao i u prošlom kolu...

Nakon prvog poluvremena rezultat je bio 1:0 za suparnike... Ubrzo nakon početka nastavka primili smo drugi pogodak... U takvim situacijama Vaučeri se uredno raspadnu i samo je pitanje koliko će komada primiti... Ali od jučer je, za promjenu, božica Fortuna na našoj strani...

Sa dva sretna pogotka smo se vratili na 2:2, te nakon toga pokušali sačuvati taj rezultat i svima nam je u glavi X zvučao nestvarno dobro... 3 minute prije kraja uslijedila je akcija koje se ne bi posramili ni Barca, Real, ManUtd... Kvalitetno izbijanje lopte iz našeg šesterca, lopta po Pecinom ukusu koji je na tacni ostavlja Hermanu na 10 m od protivničkog gola, a on je lijevom nogom, odmjerenim i preciznim udarcem sprema u donji desni kut protivničke mreže za veliko slavlje Vaučera... Mat u 3 poteza...

Nakon vodstva, htjeli - ne htjeli, počeli smo se grčevito braniti... Uspjeli smo napraviti sve moguće početničke pogreške (iz dosuđenog auta za nas mi protivniku dajemo taj aut, i iz tog istog auta dobijemo 2 minute isključenja), ali dočekali smo posljednji sučev zvižduk sa nestvarnih 3:2 za nas...

Nije nastala erupcija slavlja kao nakon prve pobjede jer nije bilo podrške Lulaća, ali je bio prisutan pozitivan šok i nevjerica jer smo dobili ekipu od koje smo realno očekivali 5 komada...

Naša vjerna pratnja (Ožujsko) nam je olakšala put do spoznaje da smo došli do druge pobjede u nizu, trećeg mjesta na tablici, epiteta najefikasnije momčadi lige te smo definitivno postali iznenađenje sezone... Samo Bog zna gdje nam je kraj...











Dokaz kako je to bio posve neobičan dan su i kasnija događanja u prostorijama Udruge TXT... Darac je postao Čemp...

On je tek drugi igrač izvan Velike petorke koji se okitio tom laskavom titulom mjesečnog Čempa... Ustrajno i mudro, bod po bod, došao je do prvog mjesta i uspio ga zadržati do kraja mjeseca, unatoč enormnom pritisku koji je natovaren na njegova krhka i dlakava pleća... Koliko teško mu je bilo postalo je jasno kad je zapalio cigaretu nakon tromjesečne apstinencije...

Prije finalne večeri situacije je bila neizvjesna... Dosta kandidata je pretendiralo na naslov... Đuka, Ču, Maras, Bayko, Kulaš i u tom trenutku vodeći Darac... Partije su bile brutalne... Neizvjesnost je trajala do samog kraja... U posljednjoj partiji Darac ispada kao treći i u finale ulaze Ku i Ču kojem bi pobjeda donijela naslov... Na samom početku finala Maras i Đuka na stol vade svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu - sav novac iz novčanika, dobitni listić, sve kreditne i debitne kartice, vozačke dozvole, istekli ZET-ov pokaz, zdravstvene iskaznice, iskaznice videoteke, ključeve od auta (bez privjeska Juventusa) i čašu crnog vina, stavljajuću sve na Čua...

Kulaš im je svima održala lekciju sportskog i fair play ponašanja glatko pobijedivši Čua u četiri ruke... Time je sebi priskrbila treće mjesto, a Darcu donijela titulu Čempa...

Darac, sve čestitke... Nadamo se da je gđa. Majka ponosna na svog Koko Kecu...









Sljedeći tjedan Vaučeri igraju derbi kola sa trenutno vodećom ekipom lige koja ne zna za poraz... Pozivamo Lulaće da se odazovu u što većem broju...

Što se pokera tiče, novi mjesec, prilika za novog/starog Čempa?

Po-gle-daj-te semafor...

S obzirom da vas vođa Lulaća nije u svom tekstu izvijestio o konačnom rezultatu utakmice, vjerojatno ni sam još ne vjerujući u isti, prilažemo sliku semafora.


















I tablicu koja pokazuje da smo u jednoj utakmici uspjeli premašiti sve ono što (ni)smo napravili prošle godine:

1. pobjeda - ne biste vjerovali, ali točno je, nakon 15 poraza u nizu
2. više od 2 gola na jednoj utakmici
3. više golova na ovoj utakmici nego u cijeloj prošloj sezoni
4. gol u svakom poluvremenu
5. izdržana utakmica bez primljenog gola
6. prvi put nismo zadnji na tablici, pa čak ni predzadnji


















Lulaći, hvala Vam...

Fudbalski orgazam pod šumama Jelenovca!

"Rapsodija u bijelom!" "Kontaktni centar pometen s terena!" "Veliki Domaćinović!" To su samo neki od naslova današnje Gazzete, Guardiana, Marce pa čak i CNN-a! Naši istočni susjedi, kolege s B92 se neće ljutiti što smo prenijeli njihov naslov! Svi svjetski mediji su imali svoja reportažna kola sinoć u Zagrebu,natiskalo se 2 tisuće ljudi u dvorani Jelenovac.. Vaučeri su bili bitniji od preokreta Milana na Bernabeu, od poraza Cibone, ma stekli smo dojam da su zasjenili i hokejsko ludilo koje traje ovih tjedana u Zagrebu!
Sinoćnja predstava je bilo nešto savršeno! Napokon je igra naših uzdanica imala i glavu i rep, napokon su igrači zasjenili svoje vjerne navijače Lulaće, koji su se prvi puta u višegodišnjoj povijesti podjelili na dvije frakcije,te odmah u velebnoj predstavi ujedinili poklanjajući jedni drugima cvijeće..
Počelo je lako.. Virtuoznost i dinamičnost Pecevskog i Čudine kod prvog gola je bacila tribine u delirij, a samo par minuta kasnije - Herman povećava na 2:0 na asistenciju nove okosnice naše momčadi Guldana, nove radilice kojemu je na prvoj utakmici valjda falilo samo malo motivacije.

Kasnije se nebo otvorilo... Kasnije se pisala povijest...

Svatko, baš svatko u ekipi je bio na zavidnoj razini! Nikola je zaključao mrežu, padao i ustajao, padao i ustajao, ljepile su se lopte za njegove ruke i noge - gola ne bi bilo da se igralo do jutarnjih sati..
Stoperska linija Cenko, Čajko, Maras, Čubela - bedemi, neosvojive i neprelazne tvrđave! Čiste "cookiese", otvaraju lubanje i idu u kosti..
Navala je napokon proradila predvođena Čudinom, Pecom, Hermanom i Guldanom.. Bezbroj riješenja u napadu, more ideja u završnici - perfekcija čista...

Ali jedan je igrač nadmašio sve.. Jedna je zvijezda najsjanije zasjala! Jedna majka je najsretnija majka na svijetu...
Hvala Luce, hvala Tunja što ste nam poklonili Vašega sina...

Onakvi lucidni potezi u napadu poput Van Bastena, stamenošću i čvrstinom u obrani je podsjećao na Peru Bručića u ona vremena, figurom na Velimira Zajeca u današnje vrijeme, a vodstvo i autoritet na terenu,te agresija usmjerena u pravom smjeru (ćelava četvorka) su vodili Marka do titule igrača utakmice, a Lulaće bacali u trans..
Trans, bestežinsko stanje, zen i opća radost su nastale onoga trenutka kad je sveta jedanaestica, onako mokra i znojna, poletila prema vjernim navijačima..



Standing ovation Vaučerima od Lulaća...

Standing ovation Lulaćima od Vaučera...

Zaslužili su svi to nakon 2 godine trnja, boli i suza..


Neka su nova vremena pred nama...
Novo jutro se budi...

Za astalom kod Luce i Tune...

Udruga TXT se 3.10. i 4.10. otisnula na jednu od svojih najboljih odiseja...

Nakon što smo skupili dovoljno para (da se razumijemo, ni približno kao što će nas koštati put u Ivankovo – Maras uplatio drugu stambenu štednju, Bubi zadužio dvije sindikalne pozajmice i ganja treću, Peco ozbiljno razmišlja o odgodi kupovine stana) posjetili smo rodni grad našeg Krce, Županju...

Upoznavanje je proteklo u najboljem redu... Teta Luce nas je svojom vedrom naravi i širokom dušom osvojila na prvu... I sve bi to izgledalo prilično idilično da ta ista teta Luce nije pozvala našu Damu na čašicu razgovora... Nebo se otvorilo, a Bubiju se smračilo...











Po završetku ovog krasnog uvoda krenuli su jednom rječju, OBROCI... Pod 'OBROCI' se misli da se time mogla prehraniti cijela Eritreja (Asmara je glavni grad, kad ste već pitali) i to barem pola godine, dok je nama trebalo 24 sata...

Nakon standardne rakijice dobrodošlice, pive i kave, redom slijedi:

1. Doručak – 13:00 - Pogača + slanina + kobasica + luk + sir i vrhnje + domaći ajvar + krastavci
2. Užina – 15:00 - Kolači - 6 vrsta – Baklava, Baklava s višnjom, „omaleni“ Jaffa kolač, Mađarica, Trostruki užitak i Kolač od banane i oblatni, koje se kao ne jedu – doduše, naš prekaljeni kuhar, pekar, roštilj-majstor i slastičar Đuka odmah je primijetio izostanak ključnog kolača – Bijele pite – na taj komentar lice teta Luce poprimilo je grimasu jasne konsternacije
3. Ručak/večera – 19:00 - domaća juha, punjena paprika, kotlovina - pomazali pleh
4. Rani zajutrak – oko 2:30 – ostaci doručka + mesna pita – Extra dodatak – 'boltanje' trbuha
5. Ručak – 12:00 – čobanac i roštilj – omanje krdo domaćih životinja
6. Užina - Kolači - 4 vrste – u međuvremenu 'eroj' Maras sapeo Jaffu, a Čudina i Đuka potamanili baklavu s višnjom, plastično voće i teta Lucino cvijeće s prozora

Da ne bi bilo da smo u Županju išli samo na tovljenje, u slobodnom vremenu između obroka obišli smo znamenitosti grada - kladaks, stadion prve lopte u Hrvata i županjsku šetnicu (192 m)... Na povratku smo zastali ispred gradske crkve gdje je Kum odmah procijenio da ima 'dobrih mala', tj. 'dobrih malih', a Peco se borio s nagonom da i u novoj sredini zgrozi svijet svojim Lulaćem... Srećom po nas i njih, njegova apstinencija se nastavlja...

Nakon povratka doma uslijedila je kulminacija... Ukratko, na oduševljenje svojih roditelja, Bayko se ženi 25.9.2010... Zajebo je čak i Jambru... Tijekom večeri dogovoreni su svi detalji (sala i piće = Kum, glazba = Dama i Maras, odijela za momačku i svadbu, bubamare = Đuka, svećenik = don Krešo)...















Nedostaje jedino Mlada = za predselekciju zaduženi SVI...

Kao što je poznato, čovjek je nakon desete pive najkreativniji, pa tako i mi... Ideje su frcale same od sebe, dok je Bubi šutke sukao rakiju i buljio u prazno... Tortura je nastavljena do dugo u noć, dok se Bubi nije transformirao u Sašu Matića i 'umro'... Kao njegov najbolji prijatelj pokazao se Peco koji nikome nije dao da ga budi, a uspio je u tom stanju voditi računa i o vodi u njegovom autu... Nakon što je i Đuka otišao na spavanac (Kumu grijati krevet), ostali su najhrabriji - Maras i Dama, i najpijaniji – Čudina, Peco i Kum... Zaspali smo oko 5:30, a probudila nas je Kumova dernjava... Naime, Peco mu je pokušao prvi put u životu udijeliti kompliment, a Kum je uzvratio sad već legendarnom izjavom: „Daj šuti, ti idijotu iz Bombonjare...“

Nakon gore spomenutog ručka lagano smo se pripremali za polazak... Kao što pretpostavljate, nije bilo lako ostaviti Županju... Bayko aka Bubi aka Krco aka Mladoženja se ponudio odvesti Damu do Ivankova... Možete samo pretpostaviti što mu se dogodilo na putu...













Na Marasovu radost, Ivankova nije vidio...

Slijedi Baykov povratak u Županju, intervencija tate Tune na Batmobileu, spremanje zimnice za Udrugu, oproštaj od roditelja, obećanje da se vraćamo sa Vragom 25.9.2010. i polazak za Zagreb...

Jednom rječju, SPEKTAKL...

O svemu...

Nakon burnog ljeta, ponovno smo s vama...

Bez obzira što nismo pisali, radilo se punom parom...

Za početak, s Mikijem Bandićem smo dogovorili da nam sredi ulicu... Znate i sami da su pojedinci konstantno njurgali da kakva je to ulica, stradaju amortizeri, gefufne, cincilatori, gurtne... Brozova sada izgleda kao Peta avenija u New Yorku... Uz novi asfalt i rasvjetu, tu su popratni sadržaji za Bayka, Đuku, Bodula i ine – ljuljačke, klackalice, vrtuljci, tobogani, i to ograđeni i obloženi mekom masom, prigodni za naše spavače koji se inače bude po pragovima, bankinama, klupicama, ispod stolova, pod oltarima i sl...

Ali ga je Miki i nama metnuo... To je razlog što Udruga svojim prisustvom nije uveličala otvaranje nove ulice... Naime, od 1.10. u našoj mahali počela je naplata parkinga... Konsenzusom smo zajebali Mikija, i odlučili da poker ubuduće počinje ponedjeljkom iza 21 h, od kada je parking besplatan... Mamicu mu jareću...

Da ne bi bilo da je samo Miki radio ovo ljeto, i mi smo bili vrijedni... Unatoč šoku, nevjerici, dozi skepse i općoj konsternaciji, te stalnim, ali dobronamjernim podmetanjima ostalih članova (alkohol + Dijeta pravog Lulaća), neki od nas uspjeli su proći zahtjevne pripreme kako bi postali Poluidijoti... Tijekom tih dugih i napornih 5 mjeseci, ti isti članovi bili su podvrgnuti teškom psihološkom testu i torturi – salve uvreda i pogrdnih naziva bile su svakodnevica... Sva ta muka isplatila se u trenutku prolaska kroz cilj polumaratona Mikleuš-Orahovica, 30.8., uz ekstatične povike, bučno bodrenje i pokazivanje određenih dijelova tijela većine članova Udruge koji su još jednom pokazali što znači pozitiva, ponos i navijanje... Nakon utrke upriličen je slastan i bogat ručak, gdje se nakon spominjanja majke gos. Stručnog, u sasvim neugodnom kontekstu i to sve zbog uzbrdice na zadnjem kilometru utrke, zbog kojih su Poluidijoti umalo ispustili svoje mlade duše, održao i govor... Tim govorom gos. Stručni još je jednom pokazao kakav je antitalent za kladionicu, tipujući očekivano tj. sasvim krivo... U tom istom govoru Poluidijoti su za sljedeću godinu obećali postati Apsolutni i Totalni Idijoti...

Nakon što je Udruga u svom standardnom duhu potamanila omanje stado janjadi, te odgledala katastrofalnu partiju nama nepoznatog lokalnog sporta koji pomalo nalikuje boćanju, uputili smo se na lokalni stadion čačinačke Mladosti, slikovitog naziva Rupa... Tamo je gos. Stručni pokazao još jedan izniman talent – žongliranje loptom u poluvremenu... Naime, cijelu je tekmu proveo na klupi... Je li to slučajnost što je baš ova utakmica proglašena jednom od najboljih u povijesti kluba iz Čačinaca?

Vrhunac dana (ali doslovno) se zbio u gepeku službenog vozila Udruge TXT, gdje je Bayko od Pece napravio muškarca, i to pred očima ostalih 6 (čitaj: šest) supatnika ove ekspedicije... Jambra je tom događaju dodao i sasvim posebnu, romantičnu zvučnu kulisu posvetivši im svoju najdražu pjesmu, koja je ujedno postala i naš novi ljetni hit: Ti si moje najmilije (ukoliko niste znali, Jambra se sljedeće godine ženi)...
Dok je vesela družina izazivala opće zgražanje na svakom semaforu do Zagreba, Poluidijot 1 od Poluidijota 2 naučio je razliku između Malog i Velikog medvjeda i to ni manje, ni više nego usred kukuruzišta nadomak Bjelovara... Oni su se kući vratili u društvu iznimno blagoglagoljivog djelatnika HAK-a kojem u 2 sata vožnje nisu uspjeli saznati ime...

Uglavnom, spektakl...

U rujnu je počela nova sezona TXT Series of Poker... Tablica govori sve...












Do sad najgori igrač u povijest pokera konačno je naučio što je SB, a što BB, kolika je realna vrijednost crvenog žetona (lokalni đilkoši iz Prečkog zaklinju se da je pokušao unovčiti crveni žeton na kiosku Tiska) i u prvom je mjesecu prikupio respektabilna 4 boda i podijelio 3. mjesto sa Zdenom i Dankom...

Dok se nismo javljali održana su i 2 Grand Prix natjecanja u organizaciji Lucky 7 Poker Teama... Prvi naslovi su došli u Udrugu... GP7 pod nazivom Agressive Action odnio je Maras, a GP8, Summer Showdown, Zdena... Bravo majstori...

Počela je nova sezona za Vaučere... Na njihovu žalost, ostali su u prvoj ligi... Napustio nas je prvi strijelac, Đakson (hvala mu za sve golove koje je zabio za Vaučere J) i Gunjineros koji poslovni put nastavlja u HAC-u (Sretno!)... Zato smo u posljednjem danu prijelaznog roka utržili zlatnu kopačku bivšeg CC Uniteda, Marija Pecevskog aka Huligan sa Sjevera i svilenog Guldana, novo „pojačanje“ s T5...

Lulaći definitivno i ove sezone mogu očekivati koronarne incidente i nagla povišenja tlaka jer su Vaučeri nastavili sa dobrim starim običajima... Petnaesti poraz u nizu je tu... Svjetla točka na kraju tunela je što su u jednoj utakmici zabili čak 2 pogotka... Huligan sa Sjevera je ispunio očekivanja, gol i asistencija...

Nakon iscrpnog izvještaja u kojem nismo spomenuli ni pola događaja koji su obilježili ovo ljeto, pozdravljamo vas s obećanjem da ćemo se javljati češće...