petak, listopada 02, 2009

O svemu...

Nakon burnog ljeta, ponovno smo s vama...

Bez obzira što nismo pisali, radilo se punom parom...

Za početak, s Mikijem Bandićem smo dogovorili da nam sredi ulicu... Znate i sami da su pojedinci konstantno njurgali da kakva je to ulica, stradaju amortizeri, gefufne, cincilatori, gurtne... Brozova sada izgleda kao Peta avenija u New Yorku... Uz novi asfalt i rasvjetu, tu su popratni sadržaji za Bayka, Đuku, Bodula i ine – ljuljačke, klackalice, vrtuljci, tobogani, i to ograđeni i obloženi mekom masom, prigodni za naše spavače koji se inače bude po pragovima, bankinama, klupicama, ispod stolova, pod oltarima i sl...

Ali ga je Miki i nama metnuo... To je razlog što Udruga svojim prisustvom nije uveličala otvaranje nove ulice... Naime, od 1.10. u našoj mahali počela je naplata parkinga... Konsenzusom smo zajebali Mikija, i odlučili da poker ubuduće počinje ponedjeljkom iza 21 h, od kada je parking besplatan... Mamicu mu jareću...

Da ne bi bilo da je samo Miki radio ovo ljeto, i mi smo bili vrijedni... Unatoč šoku, nevjerici, dozi skepse i općoj konsternaciji, te stalnim, ali dobronamjernim podmetanjima ostalih članova (alkohol + Dijeta pravog Lulaća), neki od nas uspjeli su proći zahtjevne pripreme kako bi postali Poluidijoti... Tijekom tih dugih i napornih 5 mjeseci, ti isti članovi bili su podvrgnuti teškom psihološkom testu i torturi – salve uvreda i pogrdnih naziva bile su svakodnevica... Sva ta muka isplatila se u trenutku prolaska kroz cilj polumaratona Mikleuš-Orahovica, 30.8., uz ekstatične povike, bučno bodrenje i pokazivanje određenih dijelova tijela većine članova Udruge koji su još jednom pokazali što znači pozitiva, ponos i navijanje... Nakon utrke upriličen je slastan i bogat ručak, gdje se nakon spominjanja majke gos. Stručnog, u sasvim neugodnom kontekstu i to sve zbog uzbrdice na zadnjem kilometru utrke, zbog kojih su Poluidijoti umalo ispustili svoje mlade duše, održao i govor... Tim govorom gos. Stručni još je jednom pokazao kakav je antitalent za kladionicu, tipujući očekivano tj. sasvim krivo... U tom istom govoru Poluidijoti su za sljedeću godinu obećali postati Apsolutni i Totalni Idijoti...

Nakon što je Udruga u svom standardnom duhu potamanila omanje stado janjadi, te odgledala katastrofalnu partiju nama nepoznatog lokalnog sporta koji pomalo nalikuje boćanju, uputili smo se na lokalni stadion čačinačke Mladosti, slikovitog naziva Rupa... Tamo je gos. Stručni pokazao još jedan izniman talent – žongliranje loptom u poluvremenu... Naime, cijelu je tekmu proveo na klupi... Je li to slučajnost što je baš ova utakmica proglašena jednom od najboljih u povijesti kluba iz Čačinaca?

Vrhunac dana (ali doslovno) se zbio u gepeku službenog vozila Udruge TXT, gdje je Bayko od Pece napravio muškarca, i to pred očima ostalih 6 (čitaj: šest) supatnika ove ekspedicije... Jambra je tom događaju dodao i sasvim posebnu, romantičnu zvučnu kulisu posvetivši im svoju najdražu pjesmu, koja je ujedno postala i naš novi ljetni hit: Ti si moje najmilije (ukoliko niste znali, Jambra se sljedeće godine ženi)...
Dok je vesela družina izazivala opće zgražanje na svakom semaforu do Zagreba, Poluidijot 1 od Poluidijota 2 naučio je razliku između Malog i Velikog medvjeda i to ni manje, ni više nego usred kukuruzišta nadomak Bjelovara... Oni su se kući vratili u društvu iznimno blagoglagoljivog djelatnika HAK-a kojem u 2 sata vožnje nisu uspjeli saznati ime...

Uglavnom, spektakl...

U rujnu je počela nova sezona TXT Series of Poker... Tablica govori sve...












Do sad najgori igrač u povijest pokera konačno je naučio što je SB, a što BB, kolika je realna vrijednost crvenog žetona (lokalni đilkoši iz Prečkog zaklinju se da je pokušao unovčiti crveni žeton na kiosku Tiska) i u prvom je mjesecu prikupio respektabilna 4 boda i podijelio 3. mjesto sa Zdenom i Dankom...

Dok se nismo javljali održana su i 2 Grand Prix natjecanja u organizaciji Lucky 7 Poker Teama... Prvi naslovi su došli u Udrugu... GP7 pod nazivom Agressive Action odnio je Maras, a GP8, Summer Showdown, Zdena... Bravo majstori...

Počela je nova sezona za Vaučere... Na njihovu žalost, ostali su u prvoj ligi... Napustio nas je prvi strijelac, Đakson (hvala mu za sve golove koje je zabio za Vaučere J) i Gunjineros koji poslovni put nastavlja u HAC-u (Sretno!)... Zato smo u posljednjem danu prijelaznog roka utržili zlatnu kopačku bivšeg CC Uniteda, Marija Pecevskog aka Huligan sa Sjevera i svilenog Guldana, novo „pojačanje“ s T5...

Lulaći definitivno i ove sezone mogu očekivati koronarne incidente i nagla povišenja tlaka jer su Vaučeri nastavili sa dobrim starim običajima... Petnaesti poraz u nizu je tu... Svjetla točka na kraju tunela je što su u jednoj utakmici zabili čak 2 pogotka... Huligan sa Sjevera je ispunio očekivanja, gol i asistencija...

Nakon iscrpnog izvještaja u kojem nismo spomenuli ni pola događaja koji su obilježili ovo ljeto, pozdravljamo vas s obećanjem da ćemo se javljati češće...

Nema komentara:

Objavi komentar