Nakon što smo skupili dovoljno para (da se razumijemo, ni približno kao što će nas koštati put u Ivankovo – Maras uplatio drugu stambenu štednju, Bubi zadužio dvije sindikalne pozajmice i ganja treću, Peco ozbiljno razmišlja o odgodi kupovine stana) posjetili smo rodni grad našeg Krce, Županju...
Upoznavanje je proteklo u najboljem redu... Teta Luce nas je svojom vedrom naravi i širokom dušom osvojila na prvu... I sve bi to izgledalo prilično idilično da ta ista teta Luce nije pozvala našu Damu na čašicu razgovora... Nebo se otvorilo, a Bubiju se smračilo...
Po završetku ovog krasnog uvoda krenuli su jednom rječju, OBROCI... Pod 'OBROCI' se misli da se time mogla prehraniti cijela Eritreja (Asmara je glavni grad, kad ste već pitali) i to barem pola godine, dok je nama trebalo 24 sata...
Nakon standardne rakijice dobrodošlice, pive i kave, redom slijedi:
1. Doručak – 13:00 - Pogača + slanina + kobasica + luk + sir i vrhnje + domaći ajvar + krastavci
2. Užina – 15:00 - Kolači - 6 vrsta – Baklava, Baklava s višnjom, „omaleni“ Jaffa kolač, Mađarica, Trostruki užitak i Kolač od banane i oblatni, koje se kao ne jedu – doduše, naš prekaljeni kuhar, pekar, roštilj-majstor i slastičar Đuka odmah je primijetio izostanak ključnog kolača – Bijele pite – na taj komentar lice teta Luce poprimilo je grimasu jasne konsternacije
3. Ručak/večera – 19:00 - domaća juha, punjena paprika, kotlovina - pomazali pleh
4. Rani zajutrak – oko 2:30 – ostaci doručka + mesna pita – Extra dodatak – 'boltanje' trbuha
5. Ručak – 12:00 – čobanac i roštilj – omanje krdo domaćih životinja
6. Užina - Kolači - 4 vrste – u međuvremenu 'eroj' Maras sapeo Jaffu, a Čudina i Đuka potamanili baklavu s višnjom, plastično voće i teta Lucino cvijeće s prozora
Da ne bi bilo da smo u Županju išli samo na tovljenje, u slobodnom vremenu između obroka obišli smo znamenitosti grada - kladaks, stadion prve lopte u Hrvata i županjsku šetnicu (192 m)... Na povratku smo zastali ispred gradske crkve gdje je Kum odmah procijenio da ima 'dobrih mala', tj. 'dobrih malih', a Peco se borio s nagonom da i u novoj sredini zgrozi svijet svojim Lulaćem... Srećom po nas i njih, njegova apstinencija se nastavlja...
Nakon povratka doma uslijedila je kulminacija... Ukratko, na oduševljenje svojih roditelja, Bayko se ženi 25.9.2010... Zajebo je čak i Jambru... Tijekom večeri dogovoreni su svi detalji (sala i piće = Kum, glazba = Dama i Maras, odijela za momačku i svadbu, bubamare = Đuka, svećenik = don Krešo)...
Nedostaje jedino Mlada = za predselekciju zaduženi SVI...
Kao što je poznato, čovjek je nakon desete pive najkreativniji, pa tako i mi... Ideje su frcale same od sebe, dok je Bubi šutke sukao rakiju i buljio u prazno... Tortura je nastavljena do dugo u noć, dok se Bubi nije transformirao u Sašu Matića i 'umro'... Kao njegov najbolji prijatelj pokazao se Peco koji nikome nije dao da ga budi, a uspio je u tom stanju voditi računa i o vodi u njegovom autu... Nakon što je i Đuka otišao na spavanac (Kumu grijati krevet), ostali su najhrabriji - Maras i Dama, i najpijaniji – Čudina, Peco i Kum... Zaspali smo oko 5:30, a probudila nas je Kumova dernjava... Naime, Peco mu je pokušao prvi put u životu udijeliti kompliment, a Kum je uzvratio sad već legendarnom izjavom: „Daj šuti, ti idijotu iz Bombonjare...“
Nakon gore spomenutog ručka lagano smo se pripremali za polazak... Kao što pretpostavljate, nije bilo lako ostaviti Županju... Bayko aka Bubi aka Krco aka Mladoženja se ponudio odvesti Damu do Ivankova... Možete samo pretpostaviti što mu se dogodilo na putu...
Na Marasovu radost, Ivankova nije vidio...
Slijedi Baykov povratak u Županju, intervencija tate Tune na Batmobileu, spremanje zimnice za Udrugu, oproštaj od roditelja, obećanje da se vraćamo sa Vragom 25.9.2010. i polazak za Zagreb...
Jednom rječju, SPEKTAKL...
A Žak..? ja naručio materijal iz kine.. 40 plantaža pamuka za odijelo Jupitera..
OdgovoriIzbrišiJa preko ovog s bijelom pitom ne bi tako lako prešla...popravni mama Lu :-)
OdgovoriIzbriši